~ Nastava srpskog jezika na dijalekatskom području

Na dijalekat se gleda kao na deo srpskog jezika, ali se od njega razlikuje. Autori s pravom tvrde da nastavnik (učitelj) srpskog jezika mora dobro da poznaje zavičajni govor i da polazi od njega u nastavnoj praksi. Pri tome treba jačati ljubav prema standardnom jeziku. Za osmišljenu, kreativnu nastavu srpskog jezika veliki je značaj slušanja u učenju jezika. Dijalog kao primarni vid komunikacije u nastavnom radu i važnost rečnika književnog jezika i dijalekta doprinose razvoju smisla za uočavanje misli o lepoti, polisemiji, simbolu i moći reči...
Nastave interpretacije kao deo monografije čine najduži deo. Autori navode ubedljive razloge protiv tradicionalizma u nastavi gramatike u mlađim razredima osnovne škole na dijalekatskom području. "Stalna veza mora da postoji između govora zavičaja dece i književnog jezika koji je zasnovan na gramatičkim normama." Treba poštovati princip zavičajnosti i često upoređivati lokalni govor s književnim jezikom. Priprema za čas srpskog jezika mora biti nešto drugačija nego u dijalekatskoj školi. Nastava će biti uspešna ako je kreativna i s više inovacija, pri čemu će učenici biti aktivni subjekti nastave...
Dijalekti su dinamična struktura. Škola i mas-mediji omogućili su brže učenje književnog jezika. Taj proces teče brzo. U Nišu i Vranju ne govori se više kao u vreme Stevana Sremca i Bore Stankovića. I mlađi ljudi na selu sve više upotrebljavaju književne reči i oblike.
Uvereni smo da će ova monografija pomoći vaspitačima i učiteljima na dijalekatskom području da vaspitanike i učenike lakše i brže nauče književnom jeziku.

Prof. dr Tiodor Rosić
Prof. dr Momčilo Zlatanović